Uvodna razmišljanja uz temu Ljetne škole Bovec 2018.
»Zusammenleben – Sožitje – Suživot – Convivenza – Vivi adun«
Riječ suživot može izazvati različite asocijacije, poput zajedništva, veze, kompromisa, dogovora, dijeljenja, povlačenja granica, solidarnosti, okupljanja, prijateljstva, razumijevanja. Na temelju se recentnih iskustava i društvenoga razvoja može reći da je suživot postao potpuno novom, aktualnom te opasnom temom. S duge nam strane i površan pogled na povijest pokazuje kako su migracije i bijeg, ispreplitanje kulturnih i religioznih predodžbi oduvijek prisutni. Povezivanje različitih naroda uglavnom je sa sobom donosilo i nova kulturna dostignuća te nova znanja.
Čovjek je kao društveno biće ovisan o suživotu. To ne mogu promijeniti ni razlike u životnim navikama, uvjerenjima, pogledu na svijet, očekivanjima. Prema riječima Hannah Arendt, suživot i pluralizam pripadaju uvjetima koji se nazivaju i „conditio humana“, a koji su trajno utisnuti u mišljenje, govor i djelovanje. Puno je primjera koji pokazuju kako se čovjek našao pred izazovom postizanja kompromisa i omogućavanja humane koegzistencije između različitih skupina, većine i manjine, kršćana i muslimana, vjernika i nevjernika, doseljenika i starosjedilaca, mladih i starih, onih koji su homo i onih koji su hetero, građanske inteligencije i onih s ruba društva, muškaraca i žena, bogatih i siromašnih, osoba s poteškoćama i onih bez njih.
Suživot je politički i društveni program koji nema završne točke i koji postaje relevantnim tamo gdje do izražaja dolaze socijalne, etničke, religijske, kulturne i svjetonazorske razlike, kao i one u pripadnosti određenoj državi. Potrebna je stalna spremnost na prelaženje vlastitih granica i na htijenje za suživotom s onima koji misle drugačije. To htijenje za koegzistencijom u svakoj se regiji, državi i društvu tiče svakoga pojedinca. Svi koji žele biti dijelom otvorenoga društva i profitirati od njega odgovorni su za to da temeljne slobode, ravnopravnost i pravednost zažive u praksi. U otvorenomu društvu suživot treba biti organiziran tako da svi mogu učiti jedni od drugih i da najrazličitija znanja budu dostupna SVIMA i na dobrobit SVIH.
Samo pogled „iz drugog kuta“ omogućava nam razumijevanje zajedništva cijeloga svijeta kao činjenice „koja nas razdvaja od drugih i koju dijelimo s drugima – pa i onima koje nismo sami izabrali“ (Thürmer – Rohr).
Suživot kao zajednički projekt u nekoj regiji trebaju prihvatiti SVI, on nije jednosmjerna ulica. Takav projekt ne smije biti na račun slabijih, siromašnijih, doseljenih. Isto se tako ne smije pokoravati moći jačih, „domaćih“, obrazovanijih. Potrebna je stalna razmjena i dijalog među ljudima. Model je pravedne i ravnopravne koegzistencije koja ne isključuje nikoga potrebno uvijek iznova razvijati, promišljati o njemu, željeti ga i provoditi. Prvi je korak u smjeru ostvarivanja takve koegzistencije priznavanje drugačijega. Pritom se misli na priznavanje različitosti, i to bez iznimke ravnopravnih.
U okviru bi predavanja i radionica trebale biti obrađene sljedeće teme:
- granice i perspektive za suživot,
- nemogućnost povezivanja otvorenoga društva s nekim životnim područjima,
- norme, vrijednosti i temelji otvorenoga društva,
- primjeri mirne koegzistencije različitih skupina na prostoru Alpe-Jadrana,
- između prihvaćanja i odbijanja kulture priznavanja i drugih,
- solidarnosti u svijetu pluralizma – nužnost ili luksuz?,
- svakodnevica između suživota i izopćenosti,
- poziv na toleranciju ili postavljanje njezinih granica,
- opasnosti koje donosi otvoreno društvo,
- predstavljaju li razlike opterećenje ili obogaćenje?
- europski kozmopolitizam između očuvanja razlika i potrebe za homogenošću.